Većina nas ne jede isključivo kada osjeti pravu fizičku glad. Često znamo hranu konzumirati za bolje raspoloženje, za smanjenje stresa ili kao neku vrstu nagrađivanja samih sebe. Što se tiče odabira hrane, u takvim situacijama najčešće posežemo za nutritivno siromašnom hranom, slatkišima i drugom utješnom ali ne toliko kvalitetnom hranom. Često se u takvim situacijama nađe sladoled kada smo potišteni, ili naručimo pizzu kada nam je dosadno ili se osjećamo usamljeno. Također, nakon napornog i dugog radnog dana svratimo do obližnjeg restorana brze hrane i počastimo se za sve napore tijekom dana.

Emocionalno jedenje je korištenje hrane radi boljeg raspoloženja – kako bi upotpunili emocionalne potrebe, više nego one prave fizičke potrebe za hranom. Međutim, obično nakon takvih epizoda emocionalnog prejedanja osjećamo se još lošije nego prije. Na kraju, osim što početni negativni osjećaj zbog kojeg smo posegnuli za hranom ostaje, još uz to počinjemo osjećati krivnju zbog prejedanja.

Imate li epizode emocionalnog prejedanja?

Jedete li više kada ste pod stresom?

Jedete li kako bi se osjećali bolje (smatrate to načinom smirivanja kada ste tužni, anksiozni ili osjećate dosadu)?

Nagrađujete li se s hranom?

Jedete li do potpune sitosti?

Osjećate li se sigurno dok jedete? Doživljavate li hranu kao prijatelja koji pomaže u lošim situacijama?

Imate li epizode emocionalnog prejedanja?

Osjećate li da nemate kontrolu u blizini hrane?

Začarani krug emocionalnog prejedanja

Povremeno korištenje hrane kao neku vrstu nagrade ili kod proslave lijepih događaja nije nužno loša stvar. Međutim, kada vam je hrana primarni emocionalni mehanizam za suočavanje s problemom i kada je otvaranje frižidera prvi impuls kad ste pod stresom, uzrujani, ljuti, usamljeni, iscrpljeni ili vam je dosadno- zapeli ste u nezdravom ciklusu u kojem se zapravo ne rješava primarni osjećaj odnosno problem.

Emocionalna glad se ne može nadomjestiti hranom. Hrana vas može zadovoljiti u tom trenutku, ali emocije koje su bile okidač jedenju su i dalje prisutne. Nakon toga se najčešće osjećate još i lošije nego prije konzumiranja hrane zbog nepotrebnih kalorija koje ste unijeli. Razbijate glavu jer smatrate da ste uprskali i niste imali nadmoć.

Osim što povećavate problem, prestajete učiti o zdravim načinima nošenja s emocijama, teže kontrolirate tjelesnu masu i osjećate se nemoćni nad hranom i nad svojim osjećajima.

ALI, bez obzira na to koliko se osjećate nemoćno zbog hrane i osjećaja, moguće je napraviti pozitivne promjene! Možete naučiti zdravije načine kako se suočiti sa svojim emocijama, izbječi okidače, pobijediti žudnju i konačno stati na kraj emocionalnom jedenju. Ono što je bitno, ako prepoznate elemente emocionalnog prejedanja u svojoj prehrani, obratite se stručnjaku za pomoć. Uz podršku nutricionista ili psihologa, moguće je postići zdrav odnos s hranom i otkriti koje emocije uzrokuju prejedanje.